preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Vela Luka"

Login
Tražilica

Upisi u prvi razred osnovne škole

Office 365 za škole

Nastava na daljinu

Pronađite videolekcije klikom na sliku:

Ulaz u virtualne učionice

 

 

 

Posjeti...

Vremenska prognoza

Kalendar
« Srpanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 25. 11. 2010.

Ukupno: 912898
Ovaj mjesec: 2480
Ovaj tjedan: 329
Danas: 26
Učenički kutak

Školska godina 2018./2019.

Mitja B.Š. Tri mačića, 2018.

 

Rodio sam se u veljači,
Kad je počelo 19. stoljeće
A umro sam u travnju kad je bilo proljeće.

Volio sam istraživati kad sam bio mali,
A što ću postati, ni ja, ni drugi nisu znali.

Mislio sam postati svećenik ili doktor poznati,
Ali po nečem drugome svijet će za mene doznati.

Pet sam godina morem plovio,
Velike valove na brodu gonio.

Puno sam životinja i biljaka upoznao,
I mnogo stvari o njima doznao.

Na Galapagosu sam otkrio stvari,
O opstanku vrsta i evoluciji
Za koju ljudi nisu znali, nisu vjerovali.

Postanak vrsta najpoznatija knjiga je moja,
A može postati i najdraža knjiga tvoja.

Vigo Bogdanović, 5.a

 

Moja skula

Skula je kuća vela
u Da Vincija kupuješ jela.
Na tjelesni skoro krepaš
a kad trčeš pa se šlepaš.
Ima nas kako črvi
i svi smo luške krvi.

Svi  muški se često tuču
a ženske za vlase vuču.
Digod puno brbljamo
pa na jedinice suze trljamo.
Družina smo prava
od nas meštre boli glava.

 Meštri  nas nikad ne tuču
i dođemo sretni u kuću.
A kad dođe informatika
kad ti dodije matematika
pa ti se gre doma
jer patiš od živčanog sloma.

Ali u svakemu zlu postoji dobro
iako ti se čini da postaješ robom.
Kad vidiš prijatelje oko sebe,
što se poznajete od kad ste bili bebe,
odmah sve to zaboraviš
i s prijateljima se zabaviš.

A i meštri, kad mi reču, „Zlato moje“
znan da su dobre voje.
A kad ispitivanje krene
molim Boga da ne prozove  mene.
Pogotovo ako nisam dobro nauči
jer bi plačuć doša kući.

Pa kad se mater najidi
jer jedinica ništa ne vridi
tuka se ćapat libra
i jedinica ti je vitar u jidra.
I tako nama gredu dani
svaki put teže nego  lani

Ode  smih nikad neće stat
po dici skula će se uvik znat.

Toni Surjan V.B

 

Autorsko djelo Filipa Miroševića, nastalo prema istinitoj priči

Moja škinja

U bolovima od jučer se grčim,
ti bolovi me sprječavaju da trčim.

Ne mogu se micati već nekoliko dana
na mjestu stojim kao kip Jelačića bana.

Trenutno nigdje ne mogu poći,
stvarno je teško trčati ne moći.

 

Jesen

Jesen se vraća

Možda malo kraća

Hladnije je vani

kraći su i dani.

Lišća su drugih boja

pjesma je divna moja!

                          Ana Gugić III.A

Jesen

Dok u jesen rastu krasne stvari,

ona nas još uvijek dari.

Svi ti lijepi kesteni, kruške, jabuke i šljive

jesen nam daje i svakakve gljive.

Za zimu treba drva puno da zima nema kuda

jer toplina će biti svuda.

                                              Katarina Žuvela III.A

do šk.god. 2018./2019.

Priča o Zemlji

Zemlja se rodila u svemiru. Njezini mama i tata bili su Mjesec i Sunce. Njezina braća i sestre bili su ostali planeti. Zemlja je najprije dobila travicu, šumu, planine, more, rijeke, ribe i životinje. Najviše su je obradovala djeca zato što su bila dobra, vesela, razigrana i raspjevana. Najviše su je rastužili zločesti ljudi zato što su stvarali ratove. Tada se zemlje počela tresti. Ljudi su počeli bacati smeće po šumama, livadama, planinama i palili su šume. To je Zemlju jako boljelo.
Djeca su je odlučila izliječiti tako što će je očistiti od smeća.

Roko Surjan I. A

Ocjene

Jedinica se smije,
a učenik suze lije.

Dvojka je manje stroga,
nije ona babaroga.

Trojka je od dvojke bolja,
učiti je veća volja.

Četvorka loša nije,
učenik tad se smije.

U imeniku je najbolje stanje,
kad za peticu pokazuješ znanje.

Marina Burmas 3. b

 

Moja prva ljubav

Moja prva ljubavi. Tvoje oči teku mojim venama. Tvoj osmijeh me napaja životom.
Ah, ljepotica moja. Sultanijo mog srca!
Tvoja smeđa kosa je drveće ljubavi koje me prati gdje god otišao.
Ah,    moja. Tvoje ruke su najnježnije u svemiru. Tvoje ruke drže ljubav moju.
Sretno ti Valentinovo uvijek i zauvijek.

                                                                    Sulejman, 3. a razred

 

Moje srce

Moje srce je malo
za malo sreće sve bi dalo.
Razveseliti ga može svašta,
a posebno moja mašta.
Voli blagdane razne,
Ne prima duše prazne.
Nikad ne spava, odmara ili drugo
i govori: „Ne, nećeš tugo“
Ponekad samo se pita:
„Da li koje srce skita?“…
Moje srce ne zna za kraj
i voli mjesec maj.
Ponekad gleda kako kiša pada
i misli: „Dobro bi mi došla kinderlada“
Često užurbano kuca
jer kroz mene krv puca.
Nekad tiho se smije
i to dobro krije.
Kad preplaši se jako
kaže: „Joj meni mila majko!“
Ponekad od mene skriva neku tajnu
bajnu i sjajnu
Moje srce je nježno
nikad nije vidjelo srce snježno,
ali taj problem je mal
jer moje srce više voli sunčan dan.
Za školu se sprem
i nije mu trema.
Ljubičasta mu je najdraža boja,
a također je i moja.
Voli razne pjesme,
ali mrzi ljude bijesne.
Upozorava me na probleme
i rješava sve dileme.
Eto, ne znam više što da vam kažem
o mom srcu, jedinom, najdražem.

Zlatan Gugić, 3. a


 

 

preskoči na navigaciju