U svibnju 2023. sudjelovali smo na nacionalnoj razini natjecanja „Čitanjem do zvijezda“ koje se održalo u Čakovcu.
Našu školu predstavljala je učenica Marija Cetinić sa svojim kreativnim uratkom na temu Volim London. Na tom susretu imala je priliku upoznati i Krunoslava Mikulana, autora knjige koja se ove godine čitala – Pekinezer Princ u službi Njezina Veličanstva.
Iako je Marija sudjelovala na književnom susretu i osobno postavila nekoliko pitanja autoru, učenici koji su čitali njegovu knjigu zamolili su ga za još nekoliko pitanja na koja im je on vrlo rado odgovorio a možete ih pročitati pod opširnije…
Marija: Kako ste došli do ideje o pisanju knjige Pekinezer Princ u službi Njezina Veličanstva i toga da pekinezer Princ bude glavni lik?
Pekinezer Princ pojavljuje se u mojim knjigama „Zmaj ispod Staroga grada“ i „Škola u opasnosti“ kao mali pas koji preplaši Niku (ona je jedna od glavnih likova). Moja supruga predložila mi je da napišem knjigu posvećenu Princu, inače našem pravom psiću. Malo sam o ome razmišljao i smislio priču o vježbeniku za tajnoga agenta supertajne službe Njezina eličanstva.
Leonarda: Koliko dugo ste pisali ovu knjigu?
Pisao sam je vrlo kratko, otprilike dva mjeseca. Ja najprije u glavi više puta „odigram“ sve važne događaje i tek kad sam zadovoljan, sjednem i napišem scenu ili poglavlje.
Ivona: Možda malo neobično pitanje, je li Vas nekad san potaknuo na pisanje?
Nije, jer su moji snovi prilično šašavi i nelogični, pa time i beskorisni. Ideje sam već više puta dobio slušajući muziku. Recimo, proročica „Mantissa“ pala mi je na pamet kad sam gledao i slušao istoimenu grčku pjesmu koju sam slučajno pronašao na YouTubeu.
Roko: Kada ste napisali svoju prvu knjigu za djecu i što Vas je motiviralo na pisanje dječjih romana?
Prvu knjigu za djecu napisao sam 2019. godine („Zmaj ispod Staroga grada“), a motivirao me moj sin Bruno. Jednoga me dana zamolio da mu pomognem napisati domaću zadaću. Trebao je napisati detektivsku priču, a nije znao kako. Kad smo nas dvojica napisali priču o privatnom detektivu Flavijanu Lampašu, učinilo mi se da mi pisanje dobro ide pa sam počeo pisati roman o legendi koja kaže da ispod Staroga grada obitelji Zrinski spava golemi zmaj.
Rahela: Kada najčešće pišete i kada imate najviše inspiracije za pisanje?
Najčešće pišem navečer, ili popodne. Ujutro ne, jer se teško budim (ipak, ne baš tako teško kao sanjiva Sanja). Inspiraciju pronalazim svugdje – u legendama, pričama, u glazbi…
Ana: Osim pisanja, čime se još bavite i što volite raditi u slobodno vrijeme?
Volim čitati fantastične knjige, gledati serije i filmove na Netflixu, video spotove na YouTubeu, zanima me povijest, strani jezici (diplomirao sam engleski i njemački, učio sam talijanski, francuski i grčki), ponekad odigram neku igricu na plejki ili na kompu…
Leonarda: Da niste pisac čime biste se bavili (znamo da predajete engleski jezik) odnosno da ne pišete i poučavate čime bi se bavili?
Dobro pitanje. Imam dosta hobija (vidi odgovor na prethodno pitanje) pa bih se više bavio njima. Pišem i o hrvatskoj povijesti i vjerojatno bih se više koncentrirao na to, a sigurno bih pronašao i neku novu zanimaciju.
Ana: Što volite čitati?
Najviše volim fantastiku i znanstvenu fantastiku, a u zadnje vrijeme sam počeo čitati krimiće. To je sigurno zbog domaće zadaće koju sam pisao zajedno sa sinom. Možda napišem neki krimić za djecu o istragama privatnoga detektiva Flavijana Lampaša.
I za kraj što biste poručili našim učenicima?
Što više čitate, više ćete znati, a što više znate, bit će vam lakše kad odrastete!
Zahvalili smo se književniku sa željom da napiše još puno novih knjiga za djecu te se nadamo da će nas jednom posjetiti i u našoj školi.
