Razgovarali smo s Romeom Matas i Frankom Šeparovićem, učenicima 4. b i 5. a razreda naše škole, ovogodišnjim dobitnicima priznanja za najbolju/najboljeg sportašicu/sportaša Vele Luke. Pitali smo ih ponešto o sportu kojim se bave, kako je sve započelo te o planovima za budućnost.
Za početak želim vam čestitati na dodijeljenom priznanju. Tako mladi, a već tako uspješni. Sigurno ste puni dojmova sa svečane dodjele priznanja. Recite nam nešto o tome, kako je bilo izići na pozornicu pred svu onu publiku koja gleda samo u vas?
Romea: Hvala na čestitci. Naravno, trema je bila prisutna, no nije mi bilo prvi put da izlazim pred publiku.
Franko: I meni je bila trema, no nisam obraćao pozornost na nju.
Protekla godina zasigurno je bila puna mnogih izazova na natjecanjima i turnirima koje ste osvajali. Možete li izdvojiti najznačajnije vaše uspjehe koji su vas i doveli do titule najboljih luških sportaša u protekloj godini?
Romea: Prošlu natjecateljsku godinu završila sam na prvom mjestu u kategoriji “klinceze”, a ove sam godine prva na rang listi najmlađih kadetkinja iako sam mlađa od svih njih.
Franko: Ja bih istaknuo pobjedu na državnom prvenstvu i osvajanje pehara za najboljeg mlađeg kadeta turnira.
Naše će čitatelje zacijelo zanimati kako je započeo vaš sportski put. Koliko ste tada imali godina i kako ste se odlučili baviti stolnim tenisom/taekwondoom? Što vas je privuklo da se bavite baš tim sportom?
Romea: Imala sam 4 godine kada sam se počela zanimati za stolni tenis, a sve zahvaljujući mojem tati i sestri koji su ga igrali.
Franko: Ja sam imao 5 godina i tada sam bio u vrtiću. Moja majka me ohrabrila da probam nešto novo te nikada nije željela da odustanem.
Koliko puta tjedno trenirate i što mislite koliko treba trenirati da biste bili uspješni u sportu kojim se bavite? Kako izgleda jedan vaš prosječni dan na treningu?
Romea: U dvorani treniram 3 puta tjedno, a u prostorijama hotela Adrie 2, znači 5 puta tjedno. Ako želite rezultate u sportu kojim se bavite, trebate dosta trenirati.
Franko: Treniram 2-4 puta tjedno i mislim da je to minimalno ako želite biti uspješni.
A kako izgleda jedan Romein i Frankov “normalni” radni/školski dan?
Romea: Moj radni dan započinje ustajanjem te doručkom, a zatim slijedi odlazak u školu. Nakon škole ručam te pišem domaću zadaću, a poslijepodne idem na trening.
Franko: Ujutro ustajem malo ranije da napišem domaću zadaću pa idem u školu. Poslijepodne također imam i glazbenu školu te trening. Moj dan završava večerom i odlaskom u krevet.
Pamtite li na koliko ste natjecanja i turnira dosad sudjelovali? Koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Romea: Dosad sam sudjelovala na otprilike 50 turnira i ne mogu izdvojiti ijedan jer je svaki različit, no svakako me se dojmio nastup za reprezentaciju.
Franko: Ne znam im točan broj, no izdvojio bih natjecanje u Slovačkoj.
Ima li neka posebna zgoda/doživljaj/avantura s nekog od njih? Možda neki naročiti dojam s putovanja ili sl.?
Romea: Prije dvije godine nas je snijeg “zatvorio” te smo morali ostati pola dana u gradu.
Franko: Kada smo se vraćali s turnira, moja dva prijatelja i ja ležali smo u gepeku te smo ga zaboravili zatvoriti kada smo izišli. Kako je u njemu bilo salame, tako su došle lisice te je pojele.
Možete li nam još što reći o sportu kojim se bavite? Pratite li događanja u njemu ili možda nekom drugom sportu koji vam je drag? Imate li možda svoje sportske uzore ili najdražu/najdražeg sportašicu/sportaša?
Romea: Volim na YouTubeu gledati razne partije stolnog tenisa te tako učiti nove tehnike. I ostali sportovi su mi zanimljivi jer puno vremena provodim u dvorani.
Franko: Ja gledam olimpijski taekwondo, ali isto tako pratim i nogomet te tenis.
Kakvi su Romea i Franko privatno, kao đaci, po doma i sl.?
Romea: Slobodnog vremena imam jako malo dok su drugi vikendima slobodni. Ja sam skoro svaki vikend na turniru pa zadaću pišem na putu.
Franko: Rijetko sam doma jer osim treninga imam i druge obveze, no volim izaći vani na igru s prijateljima. Doma sam jedino kada moram napisati zadaću.
Kakvi su vam planovi za budućnost? Namjeravate li se i dalje baviti tim sportom?
Romea: O budućnosti ne mogu govoriti, no moje su želje da i dalje putujem, natječem se i pobjeđujem.
Franko: Kada odrastem, sigurno ću nastaviti s taekwondoom i tako ostvariti svoje snove.
I za kraj što biste poručili našim čitateljima, naročito ako se već bave nekim sportom?
Romea: Sport je težak i naporan. Uči nas gubiti i pobjeđivati.
Franko: Čitateljima želim poručiti ako se već bave nekim sportom, neka ga “guraju” do kraja i nikada ne odustaju.
Hvala vam što ste izdvojili svoje vrijeme za ovaj razgovor. Želimo vam i dalje puno uspjeha u bavljenju sportom koji toliko volite.
