Učenički radovi

Moja skula

Skula je kuća vela
u Da Vincija kupuješ jela.
Na tjelesni skoro krepaš
a kad trčeš pa se šlepaš.
Ima nas kako črvi
i svi smo luške krvi.

Svi  muški se često tuču
a ženske za vlase vuču.
Digod puno brbljamo
pa na jedinice suze trljamo.
Družina smo prava
od nas meštre boli glava.

 Meštri  nas nikad ne tuču
i dođemo sretni u kuću.
A kad dođe informatika
kad ti dodije matematika
pa ti se gre doma
jer patiš od živčanog sloma.

Ali u svakemu zlu postoji dobro
iako ti se čini da postaješ robom.
Kad vidiš prijatelje oko sebe,
što se poznajete od kad ste bili bebe,
odmah sve to zaboraviš
i s prijateljima se zabaviš.

A i meštri, kad mi reču, „Zlato moje“
znan da su dobre voje.
A kad ispitivanje krene
molim Boga da ne prozove  mene.
Pogotovo ako nisam dobro nauči
jer bi plačuć doša kući.

Pa kad se mater najidi
jer jedinica ništa ne vridi
tuka se ćapat libra
i jedinica ti je vitar u jidra.
I tako nama gredu dani
svaki put teže nego  lani

Ode  smih nikad neće stat
po dici skula će se uvik znat.

Toni Surjan V.B

Moja škinja

U bolovima od jučer se grčim,
ti bolovi me sprječavaju da trčim.

Ne mogu se micati već nekoliko dana
na mjestu stojim kao kip Jelačića bana.

Trenutno nigdje ne mogu poći,
stvarno je teško trčati ne moći.

Ocjene

Jedinica se smije,
a učenik suze lije.

Dvojka je manje stroga,
nije ona babaroga.

Trojka je od dvojke bolja,
učiti je veća volja.

Četvorka loša nije,
učenik tad se smije.

U imeniku je najbolje stanje,
kad za peticu pokazuješ znanje.

Marina Burmas 3. b

Priča o Zemlji

Zemlja se rodila u svemiru. Njezini mama i tata bili su Mjesec i Sunce. Njezina braća i sestre bili su ostali planeti. Zemlja je najprije dobila travicu, šumu, planine, more, rijeke, ribe i životinje. Najviše su je obradovala djeca zato što su bila dobra, vesela, razigrana i raspjevana. Najviše su je rastužili zločesti ljudi zato što su stvarali ratove. Tada se zemlje počela tresti. Ljudi su počeli bacati smeće po šumama, livadama, planinama i palili su šume. To je Zemlju jako boljelo.
Djeca su je odlučila izliječiti tako što će je očistiti od smeća.

Roko Surjan I. A

Moje srce

Moje srce je malo
za malo sreće sve bi dalo.
Razveseliti ga može svašta,
a posebno moja mašta.
Voli blagdane razne,
Ne prima duše prazne.
Nikad ne spava, odmara ili drugo
i govori: „Ne, nećeš tugo“
Ponekad samo se pita:
„Da li koje srce skita?“…
Moje srce ne zna za kraj
i voli mjesec maj.
Ponekad gleda kako kiša pada
i misli: „Dobro bi mi došla kinderlada“
Često užurbano kuca
jer kroz mene krv puca.
Nekad tiho se smije
i to dobro krije.
Kad preplaši se jako
kaže: „Joj meni mila majko!“
Ponekad od mene skriva neku tajnu
bajnu i sjajnu
Moje srce je nježno
nikad nije vidjelo srce snježno,
ali taj problem je mal
jer moje srce više voli sunčan dan.
Za školu se sprem
i nije mu trema.
Ljubičasta mu je najdraža boja,
a također je i moja.
Voli razne pjesme,
ali mrzi ljude bijesne.
Upozorava me na probleme
i rješava sve dileme.
Eto, ne znam više što da vam kažem
o mom srcu, jedinom, najdražem.

Zlatan Gugić, 3. a

Nikolina Žuvela, 1. b

Katarina Jobst, 1. a