U utorak 1. studenoga je blagdan  
  Svih svetih. Tog dana slavimo one
  svece koje je Crkva proglasila
  svetima, kao i one koji nisu
  proglašeni svetima, ali su svojim
  životom ostvarili ideal kršćanskog života. 
 Zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti su označeni kao svetkovina, a ujedno je i neradni dan u Republici Hrvatskoj.
Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga. Dušni dan je jedan od blagdana koji na najbolji način svjedoči o uzvišenosti i jedinstvenosti ljudskog roda, jer čovjek je jedino biće na Zemlji koje štuje svoje mrtve. Štovanjem svojih pokojnika čovjek izražava i svoju vjeru u najveću vrijednost života, u njegovu vječnost. Taj dan nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima, već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti.