Maja Šestanović, profesorica u Srednjoj školi Korčula naša je dugogodišnja suradnica.

Pročitala je i novi Lapis...            

 

Recenzija školskog lista Lapis Osnovne škole Vela Luka

            Ovaj put bez imena jer ako je ime znak

                   – djelo je dobro odabran put        

Mali, ali moćan  i zabavan – bila je moja prva asocijacija nakon pročitanog 6-og broja Lapisa. Kako mi ovo nije prvi susret s listom – pratim ga od  samih početaka -  moja su učekivanja sve veća. I  Lapis me ponovo nije iznevjerio. On  raste iz broja u broj, iako naizgled postaje manji.

            U čemu je ta njegova moć? Bez puno riječi – u svemu. Ne znam što me  više oduševilo – tema broja, fotografije, novinarski tekstovi, likovnost, interesantna  grafička i novinarska rješenja. Ništa u ovom broju nije suvišno, ništa ne strši, niti zapinje. Teme se prelijevaju jedna u drugu, a sve uokviruju onu glavnu – proslava 100 godina osnovne škole. Škola se, poput lajtmotiva provodi od korica do korica.

Lapis me najprije odveo u prošlost prekrasnom panoramom Vela Luke. Doznajem o općoj pučkoj učioni, bosonogim učenicima, kraljici plesa, otočkoj povijesti. Lenta me vremena riječju i fotografijama provodi  prošlošću i dovodi do sadašnjosti.

Moje zanimanje ne splašnjava – doznajem o unicefu, dobrim ljudima, natjecanjima, novim učiteljima, izletu. Čitam zanimljive razgovore s poznatim novinarima, glumcem,  pjevačem, književnicom. Zabavljam se čitajući kako biti roditelj i biti prijatelj. Vraćam se u svoje djetinjstvo s mamama i tatama i uspoređujem neke naše junake sa sadašnjima. Uživam u fotografijama i stripu. Pažljivo čitam sve na stranicama. Tekstovi su - jednom riječju – novinarski. Ali svaka stranica krije i neku zanimljivost na samom dnu. To Lapisu daje jednu posebnu čar i razigranost. Pronađi tko je gost novinar, doznaj nešto novo, otkrij autogram....

Stigoh do kraja Lapisa i moje recenzije. Od pločice na naslovnici do okićene 100-godišnje dame na posljednjoj stranici završava Lapis ovu svoju priču... sad čekam novu.  

Jedna sinergija prošlosti i sadašnjosti veloluške škole govori najviše o njenoj svijetloj budućnosti. Dragi učenici – učite se pravom novinarstvu, a tako potičete kvalitetan rad svih učenika, učitelja i nastavnika škole. Vaša se škola uistinu ima čime pohvaliti.  Čestitam mentorima i uredništvu  na sjajno obavljenom poslu.

Do nekog  novog čitanja  srdačno vas pozdravljam i mašem vam s drugog kraja otoka.

                                                                       Vaša Maja Šestanović, prof.