Ujutro rano po već starom običaju okupili smo se na trajektom pristaništu i krenuli u Split, Trogir, u život, u sreću…Stižemo do akvadukt  jednog  od tri akvadukta u svijetu koji se još koristi i on je služio kako bi doveo vodu do palače jer je jedna četvrtina palače dio koji služi kao toplice. Vozili smo se sve do aerodroma  i vidjeli smo toranj i pistu, drugi po veličini aerodrom u Hrvatskoj. U daljini smo uočili otok Čiovo i njegova dva velika mosta između sv.Marka i sv.Lovre. Kaže se da je Čiovo dobilo ime po:-Trogirani i Splićani su se borili čiji če biti ovaj otočič pa se može zaključiti“čije je ovo-Čiovo“.-po zmiji poskok jer su je rimljani zvali cion.-rimskom bogu Jupiteru …

Čim smo izašli iz autobusa krenuli smo uskom, (za poludit) dugom ulicom koja je vodila na vrh Čiova na kojem se nalazi spilja. Nevjerojatno, ali povrh spilje je sagrađen fratarski samostan. Nadamo se da će provod dobro proći…Napokon smo ušli u spilju. Posvuda su visjeli stalagmiti. Jedan svećenik je rekao kako su Turci zauzeli samostan. Fratri su ostali bez doma pa su se morali naseliti u spilju sve dok se ne sagradi novi samostan. Novi je samostan sagrađen, ali jugoslavenska ga je partija 1948. godine zapalila. Samostan je  po drugi put sagrađen i pušten u funkciju 1971. godine. Da bi se samostan vratio u svoje prošlo stanje kada je bio ukrašen mnogim reljefima i ostalim slikama, fratri su  zadužili Velolučana Izvora Oreba da u dvorištu crkve u kamenu iskleše Dolazak Hrvata. Gradskoj vladi se to nije svidjelo pa su zaustavila radove.

Povijest grada Trogira

Prešli smo most koji spaja Trogir i Čiovo i hodali smo obalom bana Berislavića i ušli smo u grad kroz trogirska vrata koja su se u prošlosti zatvarala u 9 h, a oni koji bi zakasnili prespavali bi u malenom hotelu ispred grada koji je sada kafić. Stari dio Trogira se nalazi na kopnu i na njemu su mnoge znamenitosti. Samo stari dio ima 4500 stanovnika od 16000. Kada bi dolazili gusari, Trogirani bi se obranili s kule Kamerlengo, a ako bi izbila buna između ribara bogati bi se sakrili u kulu. Najstarija Benediktinska crkva u Hrvatskoj nalazi se u Trogiru i zove se crkva sv. Nikole. U njoj je pronađen reljef rimskog boga Kairosa sretnog života i vodička nam je rekla da je on najbolji trogirski suvenir. Posjetili smo starinsku sudnicu koja se prije koristila, a iznad sudačkog stola stajao je venecijanski lav s krilima pa su ga Trogirani otrgli da pokažu da ih nitko neće okupirati. Poznati klesar Nikola Firentinac je isklesao mnoge kipove kao pročelje (portal) vrata trogirske katedrale sv. Marka koja je u gotičkom stilu. Nevjerojatno, ali se katedrala gradila 400 godina! Nakon obilaska grada smo otišli u trgovine suvenira  i toliko smo se toga nakupovali!!!

Biblijski vrt

Na ulazu u Biblijski vrt je maslina koju je prije 11 godina posadio papa Ivan Pavao II. Otišli smo u središte vrta i vidjeli smo crkvicu sagrađenu u 19. stoljeću na 800. godišnjicu kardinala Franje Kuharića. Kroz vrt teku dvije rijeke, i u jednoj od njih se nalazi Noina arka. Vodička nas je povela u gospin ružičnjak i tamo se nalaze mnoge biljke koje se spominju u Bibliji na primjer kruharice, majčina dušica, jasmin i ostale biljke koje se spominju u Bibliji. Vodička nam je rekla da se nekada na području Trogira uzgajala poznata sorta grožđa krljenjak, sada je više nema jer je izumrla.

Na kraju dana smo se odlučili za shopping u City Centar One. Neki su kupovali nove igrice, neki obuću, igračke i ostaloooooo…..