Perica Mirošević, radio je u našoj školi kao učitelj glazbene kulture do odlaska u mirovinu 2005. g. Nije bio samo učitelj, već je vodio i Pjevački zbor KUD-a Hum i nekoliko klapskih sastava s kojima je postigao značajan uspjeh.

Njegov život bio je obilježen glazbom još od ranog djetinjstva kada je pjevao u zboru osnovne škole.

U svojem pedagoškom radu nastojao je što više učenika uključiti u glazbenu kulturu. Generacijama učenika usadio je ljubav prema glazbi, a i mnoge je usmjerio prema glazbenoj profesiji. Njegov školski zbor i orkestar bili su desetljećima iznimno kvalitetan i prepoznatljiv glazbeni produkt ove sredine i gotovo da nije bilo neke svečane prigode povodom koje oni nisu nastupili, bilo u okviru škole, bilo mjesta.

Dobio je i nekoliko javnih priznanja za svoj rad. Bez njegova doprinosa Vela Luka ne bi bila ono što jest – mjesto pjesme.

U znak sjećanja na nj naša je škola, povodom Dana škole, organizirala koncert koji je održan u ponedjeljak 12. studenog 2012. u 19 sati u glazbenoj dvorani u kojoj je dugo godina sam Perica držao nastavu glazbene kulture.

Koncert je otvoren skladbom Adagio i melankolični tonovi violine uz pratnju klavira polako nam počinju pričati priču o jednom čovjeku dok na platnu gledamo fotografiju Perice za klavirom, a tako smo ga najčešće i gledali. To je bio njegov element.

U pozdravnoj riječi ravnateljica je istaknula kako je ova večer samo skromni hommage glazbenom pedagogu koji je zadužio školu i mjesto i čiji će rad ostati trajno zapisan u generacijama učenika.

Učitelj Vojko Tabain započinje s čitanjem sekvenci iz životopisa koje se isprepliću s glazbenim nastupima i tako se pred našim očima malo – pomalo istkala čitava životna priča jedne izuzetne ličnosti.Dok slušamo isječke iz života i rada, na platnu gledamo Pericu gdje svira i dirigira, uvijek s jednakim žarom.

U čitanju životopisa učitelju se pridružuje i knjižničarka Nikolina Borovina, a na pozornici se izmjenjuju učitelji, mladi violinisti i zbor, svi iz naše glazbene škole i tako doprinose sjećanju na svog kolegu glazbenika. 

Već smo duboko u priči, a zatim nam Tonko Barčot na izuzetno sugestivan način čita svoje emotivne zapise s pozicije nekadašnjeg njegovog učenika, ali i svih Peričinih učenika, u kojima je prodro u samu srž i bit nastave glazbenog kod učitelja Perice. Ističe kako prvi susret s glazbom počinje već u 4. razredu, a sinestezija s njom traje sve do dan – danas. Zatim o prvim nespretnim dojmovima koje smo bilježili u dnevniku slušanja glazbe i kako smo učitelja doživljavali kao istinskog zanesenjaka i zato mu hvala na tome.

Iznenađenje večeri uistinu je bilo puštanje izvornog snimka klape Hum, čiji je on bio voditelj kada su nastupili na omiškom festivalu 1971. g.

Ugodno su nas zabavile i izvedbe muške klape pod vodstvom Janesa Vlašića i zabavnog sastava Narodne glazbe čiji su nas zvuci prisjetili na nekadašnje ljetne večeri i glazbu koja je dopirala iz bašte.
Zbor učiteljica naše škole ljupkim je glasovima izvelo Peričinu skladbu „Pivaj klapo“. Zatim je učenik 7. b razreda Marko Prižmić recitirao jedan dio pjesme Anke Petričević „Ima bića“ i uistinu „ima bića koja nitko ne može zamijeniti“.

Na kraju po drugi put zajedno u javnom nastupu učiteljice i učenici 5. razreda pod dirigentskom palicom učitelja Ljubomira Pecotića izvode Tinov i Arsenov „Odlazak“ i tada priča završava, a mi prepuni dojmova i s ponekom suzom.